Uvod
,, Gospođice Đžons, imate poziv na liniji dva″ Gloria moja sekretarica me obavještava na spikerfon. U poslednje vrijeme imam previše posla i nekako sam iscrpljena, ali neće ni to trajati zauvijek.
,, Ko je″ pitam. Po malo sam razdražljiva i nekako nervozna, ali hvala Bogu na mojoj Gloriji koja me uvijek istrpi.
,, Nije rekao ime samo da očekujete poziv″ ne sjećam se da sam ikom rekla da me pozove pod tom šifrom. Ja je ne koristim.
,,U redu″ ona prekide i lampica na telefonu zasija. Podigla sam slušalicu, očekujući grešku, ali izgleda da nisam te sreće. Kao da sam i do sad bila.
,,Valeri, vidiš da ipak mogu da dođem do tebe. Čak i da se u mišiju rupu sakriješ″ dobro pozat glas obavijen ledom nekog drugog bi natjerao da se upiški od straha, ali ne i mene.
,,Da se bojim komaraca koji zuje ne bi bila gdje jesam. Šta želiš Brodi?″ seronjo na kvadrat.
,,Tvoju glavu″ nasmijala sam se i ustala sa svoje stolice, laganim korakom prilazeći velikom staklenom prozoru.
,, Stani u red. Nisi jedini″ i te kako nije. On dobro zna da je tako.
,,Ne pravi se pametna, Valeri. Znam za pošiljku koja stiže večeras″ ma nemoj. Kako ćeš se iznenaditi.
,, Pa kad već znaš, mogao si s mojima da je preuzmeš umjesto mene″ kažem mu i opušteo slegnem ramenima. Za nekoga ko se bavi preprodajom ljudi, ljudskih organa i ko zna čega još, poprilično je glup. Držim ga na životu samo zato što mi je mamac za velike poslove.
,, Znaš da ću te srediti, jel da″ pogledala sam na sat i čujem kako mi telefon vibrira. Pošiljka je stigla.
,, Naravno, sređuješ me godinama. Moja glava je savršeno dobro na mojim ramenima, a sad me izvini dužnost zove″ poklopim mu slušalicu i javim se na poziv koji mi je svakako bitniji od razgovora s ovim gadom. Kao i uvijek samo podignem slušalicu.
,, Crna Ružo, preuzeli smo bez većih problema. Šta dalje″ pita me dobro poznat glas.
,, Počistite za sobom. Ne želim da se na bilo koji način sve ovo poveže s nama″ dovoljno je riječi, oni će znati šta dalje.
Nije lako biti žena u svijetu gdje vladaju muškarci, ali naučila sam vremenom kako se nositi s tim i kako postati igrač na dvije strane. Za običan svijet ja sam tridesetogodišnja direktorica jedne uspješne kompanije koja se bavi proizvodnjom i patentiranjem najnove tehnologije.
Za onu drugu tamnu stranu svijeta, ja sam narko bos, vodeći u regijonu. Žena bez srca i ohola kučka bez duše. Crna Ruža. Ime sam dobila po tetovaži koju imam na leđima i simbolizuje sve ono što mi se desilo tanije.
Možda nikad ne bi postala ono što sam sad da moj otac nije bio umješan u sve to. Da nisam prisustvovala ubistvu oca vjerujem da nikad neke stvari ne bi naučila niti bi kročila u tamu oko sebe.
Htjela sam osvetu i nisam mogla da to uradim kao obična žena. Da bi parirala velikim zvjerkama i sama sam postala jedna od njih, samo za neke preopasna, a za one druge pogubna.
Život me naučio da ne smijem vjerovati nikome, zato nemam mnogo prijatelja, samo dvoje njih. O nekoj emotivnoj vezi i ne maštam, a muškarce koristim isključivo iz zadovoljstva. Ali i to rijetko, jer sam probirljiva, kao i u svemu u ostalom.
Ja se ne zadovoljavam sitnicama, ni malim stvarima, u ljubav ne vjerujem i živim onako kako mi odgovara. U najboljim godinama sam i život udišem punim plućima.
Bila sam ja pre svega ovog normalna djevojka, redovan student ekonomije, uzorna, druželjubiva, ali sam se morala prilagoditi svemu. Izmjenila sam sebe iz korijena, okovala se surovošću i tamom iz koje više nemam izlaz. Zapravo sam sama izabrala svoj put i još nisam završila zadatak do kraja.
Valeri se negdje uz put izgubila, ta djevojka puna nježnosti i ljupkosti postala je sve osim toga. Postala je osvetnica, postala je moćna, nepokolebljiva i strana. Postala je Crna Ruža, nedodirljiva, posebna i zastrašujuća.
