SARA
Još jedna svađa njenih roditelja natjerala je tamnoputu djevojku kovrčave kose i sada suznih plavih očiju da po kiši luta mračnim ulicama Banja Luke.
Njezin mlađi brat Marko je ostao doma jer Sara nema snage brinuti ni o sebi i svojim potrebama, kamoli o djetetu od dvije godine.
Jedino što ju je do sada izvlačilo iz depresije, koja je posljedica vječite svađe njenih roditelja, bio je sport, konkretno, taekwondo.
Više ne zna kako, kuda.
Opet će kucati na vrata ljudima koji su upoznati s njenom situacijom.
Nakon sat vremena besciljnog hoda stiže u Trn, malo mjesto pored Banja Luke.
Već treći put u ovih tjedan dana kuca na vrata kuće svoga prijatelja Davida. Nakon nekoliko sekundi joj otvara tamnoputi dječak očiju smeđih poput čokolade dok namješta svoju crnu kosu koja mu nestašno bježi preko lica.
Razumije Saru i jako su povezani.
Zna da ne treba ništa pitati, to je za Saru previše bolna tema, jednostavno ju povuče u zagrljaj i Sara još više zajeca.
Bez riječi je zatvorio ulazna vrata i Saru odveo u svoju sobu.
Uskoro se na vratima Davidove sobe pojavila žena u najboljim godinama, crne kose i sa zabrinutim izrazom lica.
To je Davidova mama Jelena, u zadnje je vrijeme i Sari druga mama.
Tek je uz nju Sara osjetila pravu majčinsku ljubav.
Sara je bila iscrpljena pa je vrlo brzo zaspala u Davidovom zagrljaju. "Davide, sine, što je bilo Sari?" upitala je puna empatije Davidova mama. "Mama, znaš i sama kako joj je, nema nikoga osim nas, već je treći put u zadnjih tjedan dana tu. Ne mogu je više gledati ovakvu. Njeni se uskoro planiraju preseliti u Zagreb. Nas više neće biti blizu nje, a ona će i dalje trpiti."
Davidova mama nije vjerovala koliko je Sari zapravo teško i koliko njen sin može biti empatičan.
"Mama..." nesigurno joj se obratio David.
"Molim sine? Što je bilo?" upitala je majka Davida.
"Što misliš da nekako uspijemo dogovoriti da Sara ostane živjeti s nama? Siguran sam da bi joj to puno značilo, a i meni, jako sam se povezao s njom...."
Davida je u iznošenju ideje prekinulo zvono na vratima.
Na vratima ga je dočekao dječak atletske građe Sergej.
Sergej je bio nešto svjetlije puti od Davida i njegove su smeđezelene oči opojne.
I Sergej je bio upućen u cijelu situaciju iako je godinu dana stariji od Sare i Davida uvijek je tu za njih.
Sara se često u teškim trenutcima prisjeća njihove paklene trojke, sam spomen trojke koja je žarila i palila Banja Lukom i okolnim selima na Sarino lice izvuče osmijeh, onaj najljepši, iskreni, dječji.
Ušli su u kuću i smjestili se u dnevni boravak.
"Brate, što nismo otišli u tvoju sobu?" upitao je Sergej nervozno prolazeći rukom kroz svoju smeđu kosu.
"Sara je tamo, spava." rekao je David pognute glave.
"Idemo do trgovine Davide." rekao je Sergej kao grom iz vedra neba.
Iako je bio zbunjen David ga je poslušao.
U trgovini je Sergej kupio plišanog medu i puno slatkiša.
Sve čine kako bi Sari olakšali razdoblje kroz koje prolazi.
Napokon su došli kući.
Čim su ušli dočekala ih je poruka na kuhinjskom stolu "Sara ima temperaturu. Tata me odvezao u Banja Luku do apoteke. MAMA". Odmah su produžili do sobe gdje je Sara bila u polusnu i samo govorila "Marko! Marko, gdje si? Mama, tata, zašto ste takvi?!"
David je došao do nje i protresao ju. "Saro! Samo si sanjala, Marko je doma, ti ostaješ ovdje, a pobrinut ćemo se i za njega." govorio je David vidno nervozan.
Sergej je legao pored Sare na krevet i ona se ubrzo našla u njegovom zagrljaju.
Gladio ju je po kosi i leđima, to ju je oduvijek umirivalo.
"Sve će biti u redu Saro, imaš temperaturu zato si sanjala ružan san." nježno je govorio David koji je još uvijek klečao pored kreveta. Nakon sat vremena se u Davidovu sobu ušuljala njegova mama koja je mislila da Sara spava.
Prvo što je Sara primijetila je bio Marko u njenim rukama.
"Sara, dušo, mama i tata su završili na policiji. Susjedi su ih prijavili. Ti i mali Marko ćete jedno vrijeme biti kod nas." rekla je tiho i tužno i Marka pružila Davidu.
Sara je nakon te rečenice osjetila veliko olakšanje, Marko je ponovno blizu nje.
Nakon što je popila lijek, teta Jelena ju je pozvala da nešto jede.
Sara nije jela već nekoliko dana i to nikome nije govorila.
Zajedno s trojicom njoj najvažnijih dječaka u životu je Sara otišla do kuhinje.
Prvo je Marka nahranila kašicom koju je napravila Davidova mama.
Sama sebi je na zadnjem mjestu. Napokon sitoga, odnijela ga je u Davidovu sobu da spava.
Nakon što su pojeli božanstvene kiflice tete Jelene Sergej je otišao kući. Sara i David su otišli u njegovu sobu čim je David odnio Marka u sobu svojih roditelja.
Sara nije mogla zaspati pa ju je David zagrlio i uspavao ju svojim prolaženjem kroz njenu dugu kosu. Sara je napokon zaspala bez straha
