Prolog
Pogledam na sat, još trideset sekundi. Ovo mkesto je ogromno i okruženo je šumom. Odbrojavam u sebi tri, dva , jedan. BUM! Dok svi ovi "uniforma momci" lete da vide gdje je i šta eksplodiralo, ja se bezbjedno i ne opaženo ušetam u krug CIA-e. Lagano odmjerenim hodom koračam ka ulazu.
Pa "CIA bolje te našla", pomislim kad uđem u zgradu. Ugledam indetifikacione rampe, hmmm treba mi kartica. Kao nespretno zapnem za nekog momka i njemu ispadoše papiri. To se traži. I dok se saginjem da mu "pomognem" iz džepa sakoa mu izvučem karticu.
Izvinem mu se sa ljubaznim osmjehom i kad ode, ja naravno pogledam karticu.
Fred Miler, ma sjajno. Upravo sam prošla na karticu "Fred Krmenka", zar nisam mogla gurnut nekoga sa boljim imenom? Stvarno Aleksis!?
Zanemarim to i uđem u lift pun ljudi, pritisnem dugme za posljednji sprat.
Ispravka lift pun muškaraca.
Osjetim poglede na sebi, ali zanemarim. Ja sam žena, vraški zgodna žena.
Napokon, izađem na posljednji sprat.
Snalazim se odlično, jer plan i tlocrt ovog mjesta koji sam dobila, ne pitajte kako, je bez greške. To mi olakšava posao..
Kad skrenem u hol vidim četu agenata koje predvodi neka grdosija od dva metra. Poznat mi je od nekud..
To je onaj idiot zbog kojeg su mi provalili u stan!
Moram da se sakrijem. Brzo pogledam oko sebe i vidim fotokopirnicu. Uđem i zatvorim vrata. Tek kad prođu i zamaknu ka liftu, odahnem i nastavim dalje.
Pogledam na sat i zaključim da su vjerovatno krenuli po mene na aerodrom. Avion u kojem sam trebala biti sleće za trideset minuta.
Kancelarija mu je preuredna. Siva i bezlična. Nema ni jedne fotografije, niti bilo kakvog ličnog predmeta, sem par džinovskih košulja i torbe sa opremom za teretanu.
Ima ekstremo udobnu uredsku stolicu i vrlo glupu sekretaricu. Jebiga, nisu svi lijepi i pametni, a ova ispred vrata, niti je lijepa, niti je pametna.
Pa Deniel O' Konel čekam te!
_________________________________
Evo nas i ovdje..
plavaDjevojka_
